Na svršetku građanske godine, 31. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali svetu misu zahvalnicu u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi sv. Terezije Avilske te drugim vjernicima.
U homiliji biskup upozorio na to da su mnogi ljudi minulih dana bili užurbani u pripravi onoga što je – kako vele – potrebno za doček nove godine. Istaknuo je da ga je to potaknulo zapitati se što on osobno želi u ovom trenutku. Kazao je da smo se večeras okupili u Katedrali kako bismo promislili što smo u protekloj godini učinili, ali ne s polazišta naših ljudskih promišljanja, nego kako nas upućuje Božja riječ. A naviještena sveta čitanja na snažan nam način govore o onome što je Bog učinio za nas u Sinu svome Isusu Kristu koji je postao čovjekom, a ne što smo mi učinili. Apostol Ivan, pisac i prvog čitanja iz svoje Poslanice i početka svoga evanđelja, uvjerava nas da nam je Bog u Sinu svome „sve“ darovao. Isus Krist je, naime, njegova Riječ od iskona, on je svemoguća Riječ po kojoj je sve stvoreno, u njem je svjetlost i život, on je tijelom postao u krhkosti i prolaznosti našeg postojanja, da bi pobijedio našu smrtnost te nam je u njem omogućeno da se rodimo kao djeca Božja na život vječni. Pred tom veličanstvenom činjenicom da nam je Bog u Sinu svome Isusu Kristu sve darovao, trebamo najprije zahvaliti Bogu što je takav, i što je u svojoj darežljivosti ne samo svakoga od nas pozvao u život, nego nam u Sinu svome omogućio da postignemo puninu u zajedništvu Božjeg života, ustvrdio je biskup.
Osvrćući se na govor sv. Ivana apostola u njegovoj Poslanici o posljednjem času, biskup je upozorio na razliku između kronološkog i Božjeg vremena. Kronološko vrijeme se mjeri kretanjem zemlje i drugih nebeskih tijela u svemiru, zbog kojeg se izmjenjuju dani, godišnja doba i godine, te govorimo o prolaznosti i kažemo da je prošla još jedna godina, ustvrdio je biskup. Dodao je kako fenomen kronološkog vremena ima određeno značenje za naš život. Međutim, djelo Isusa Krista, od presudnog je značenja za naše postojanje, jer ono zadire u najdublji smisao svega postojećeg, i u njemu je naša konačna sudbina, naglasio je biskup. Kazao je kako je teško razumjeti kršćane koji se obraćaju astrolozima i vidovnjacima da im pokatkad u kasnim noćnim televizijskim programima protumače sudbinu njihova života iz kretanja i položaja nebeskih tijela ili iz nekih drugih tehnika. Ustvrdio je kako se oni na neki način svrstavaju među one koje sv. Ivan u današnjoj Poslanici naziva suprotnima Kristu – „Anti-Kristovima“ jer su se udaljili od Krista Istine i Života, prihvatili ono što je lažno, isključili se iz zajedništva Crkve, vjerne istinskom Kristu. Tužno je kad jedan kršćanin u Hrvatskoj, koji je po svetom krštenju postao dionikom Isusove istine i zajedničar njegove Crkve, zaveden nekim lažnim humanizmom otpadne od istine Isusa Krista, te svoju sudbinu veže uz ono što je protivno Isusu Kristu. Pozvao je sudionike slavlja da im Stara godina bude prigoda ispitati se u kolikoj mjeri doista žive u svjetlu Isusove istine i ljubavi, te svoju sudbinu promišljaju s Božjih polazišta, a koliko vjeruju nekim praznim govorima koji se predstavljaju kao istina o čovjeku, a zapravo su teorija koja godi njihovim sebičnim željama i kratkotrajnim interesima. Potaknuo ih je da im prijelaz iz stare u novu godinu bude prigoda obnoviti se u svijesti kako su u svetom krštenju prešli iz staroga u novi život, iz stanja ranjenog zloćom, sebičnošću i prolaznošću u život oblikovan vjerom, pouzdanjem i predanjem Bogu, spasenjem u Isusu Kristu. Biskup je ustvrdio da je papa Benedikt XVI. provodio upravo takav život, te da nas on svojim prijelazom iz ovog života u vječnost potiče da se ne izgubimo na svom putu u vječnost, da nikada ne prezremo Isusa Krista i njegovu Crkvu, nego budnom vjerom sebe prepoznajemo u onoj veličini koju nam je Bog u njem udijelio. Poželio je sudionicima slavlja da u takvom vjerničkom raspoloženju prijeđu iz 25. u 26. godinu postojanja Požeške biskupije, te ona bude vrijeme našeg još većeg nastojanja da se zagrijemo na žaru njegove prisutnosti među nama po riječi koju naviještamo, svetim otajstvima koja slavimo i po služenju bližnjima.
