Na četvrtu korizmenu nedjelju, 19. ožujka 2023. biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali euharistijsko slavlje na kojem su među ostalima sudjelovali učenici i djelatnici Katoličke osnovne škole u Požegi te pripravnici za sakrament svete potvrde Župe sv. Terezije Avilske.
U homiliji biskup Antun zapodjenuo je razgovor s djecom o našoj sposobnosti da dobro vidimo, spomenuvši im primjere enigmatskih slika na kojima treba dobro gledati da odgonetnemo što one točno prikazuju. Istaknuo je kako se u današnjim svetim čitanjima postavlja pitanje čovječjeg cjelovitog vida. U prvom čitanju pisac knjige o Samuelu tumači kako Bog bira nekoga za kralja. On ne gleda kao čovjek ono što je izvana i naočito, nego ono što je u srcu, te od sedmero braće izabire najnižega i najmlađega, imenom David, i zapovijeda Samuelu da ga ustoliči za kralja mažući ga uljem, kako su se u Židovstvu uz kraljeve uspostavljali još proroci i svećenici. Biskup je kazao krizmanicima kako su i oni izabranici Božji, pozvani da pomazanjem svetim uljem u sakramentu svete potvrde budu još snažnije ukorijenjeni u dostojanstvo njegovih sinova i kćeri, uspostavljeni u svetom krštenju.
Biskup je upozorio napose nazočnu djecu i mlade kako je važno gledati na Božji način da bismo točno vidjeli stvarnost i kako nas na to upućuje Isus u današnjem evanđelju. On, naime, ozdravljajući slijepca od rođenja, predstavlja sebe kao liječnika od sljepoće srca, kao svjetlost koja daje vidjeti stvarnost u njezinim istinskim dimenzijama. Isus nas upućuje da ne ostanemo samo na vanjskom pogledu, nego se uputimo u otkrivanje dubljih sastavnica našeg postojanja. Svojom pljuvačkom pravi kal i maže oči slijepcu od rođenja, zapovijeda mu da se opere u kupalištu Siloam, što u prijevodu znači „Poslanik”, te se slijepcu otvaraju oči i on vidi fizičku stvarnost oko sebe. Biskup je zapitao kakva je to bila voda čijom je kupelji slijepac progledao? Dodao je kako nije riječ o vodi, nego o Onome koji joj je dao snagu da opere sljepilo njegovih očiju a još više njegova srca. Spomenuo je da nas to podsjeća na krštenje u kojem je voda snagom Duha Svetoga oprala naše srce od sljepoće grijeha te smo progledali Božjim pogledom. Isusova moćna ljubav s križa prisutna u našim srcima daje nam pravo vidjeti tko smo po Božjem djelu spasenja.
No, istaknuo je biskup, kako je ta Isusova prisutnost u nama stvarnost vjere, koja našem srcu daje sposobnost vidjeti. Usporedio je to s fizičkim okom, koje može biti najzdravije, ali ako nema u njem svjetla, ono ništa ne vidi. Vjera u Isusa Krista svjetlo je koje ulazi u mrak našega srca te ono vidi stvarnost u punom njezinu sjaju i značenju. Biskup je upozorio kako srce ispunjeno mržnjom, sebičnošću i zloćom ne vide drugoga dobro, nego samo onaj koji živi povjerenje prema njima vidi ih točno. To je pogled Božji na nas u Isusu Kristu, i to je pogled naš prema svakom čovjeku kojim ga vidimo pravo. Biskup je kazao kako slijepac od rođenja nije istinski progledao u trenutku kad mu je Isus otvorio fizičke oči, nego kad je povjerovao u njega. Zanimljiva je stupnjevitost kojom slijepac dolazi do vjere. U raspravi o onome tko ga je ozdravio on ponajprije kaže da je to neki čovjek. Potom će prepoznati da je on čovjek posebne moći i nazvat će ga prorokom. Da bi na koncu na Isusov upit „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega“ i uvjeravanje da je on taj koji ga je ozdravio, slijepac odgovorio „Vjerujem, Gospodine!“
Tako se postaje svjetlo u Gospodinu, tumači sv. Pavao Efežanima u današnjem drugom čitanju, potičući ih da hode kao djeca svjetla. Biskup je podsjetio nazočne da su u krštenju postali djeca svjetla, ali da to jesu ako im je živa vjera u Isusa Krista i život u skladu s njime. Zamolio je Gospodina da nam daruje srce kakvo smo imali na krštenju. Da ono ne bude zamračeno zloćom i sebičnošću, nego da dobro vidi te mognemo širiti svjetlo oko sebe. Kazao je učenicima kako se raduje što u Katoličkoj osnovnoj školi osim usvajanja znanja nastoje oko toga da budu djeca svjetla, da ne gledaju druge i svijet tek fizičkim očima, nego očima srca, po mjeri Isusovoj. Kazao je kako je sv. Josip, zaštitnik Katoličke osnovne škole bio čovjek šutnje, ali je Bogu omogućivao da ga pročisti u srcu te bude jedan od najvjernijih njegovih suradnika. Dodao je da nas Bog gleda ljubavlju i milosrđem, te smo i sami pozvani gledati tim pogledom koji vidi dalje od zemaljskoga. Zamolio je sv. Josipa da ih prati u tom nastojanju.
