Na četvrtu korizmenu nedjelju, 19. ožujka 2023. biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali euharistijsko slavlje na kojem su među ostalima sudjelovali učenici i djelatnici Katoličke osnovne škole u Požegi te pripravnici za sakrament svete potvrde Župe sv. Terezije Avilske. Uvodeći u slavlje, biskup je nazočnima kazao kako je ova korizmena nedjelja od davnine nazvana »Nedjelja Laetare – Nedjelja veseli se«, istaknuvši da ona ima posebno značenje za kandidate za svetu potvrdu u njihovu četvrtom korizmenom koraku neposredne priprave za slavlje spomenutog sakramenta. S posebnim osjećajima radosti i zahvalnosti biskup je čestitao djelatnicima požeške Katoličke osnovne škole te učenicima i njihovim roditeljima svetkovinu njihova nebeskog zaštitnika, koja će zbog današnje nedjelje liturgijski biti sutra proslavljena. Podsjetio je kako se sinoć u Katedrali okupio velik broj mladih, sudionika Biskupijskog križnog puta, spomenuvši da su oni zajedno s večerašnjim mladima velika Božja radost jer su otvoreni njegovu djelovanju.
U homiliji biskup Antun zapodjenuo je razgovor s djecom o našoj sposobnosti da dobro vidimo, spomenuvši im primjere enigmatskih slika na kojima treba dobro gledati da odgonetnemo što one točno prikazuju. Istaknuo je kako se u današnjim svetim čitanjima postavlja pitanje čovječjeg cjelovitog vida. U prvom čitanju pisac knjige o Samuelu tumači kako Bog bira nekoga za kralja. On ne gleda kao čovjek ono što je izvana i naočito, nego ono što je u srcu, te od sedmero braće izabire najnižega i najmlađega, imenom David, i zapovijeda Samuelu da ga ustoliči za kralja mažući ga uljem, kako su se u Židovstvu uz kraljeve uspostavljali još proroci i svećenici. Biskup je kazao krizmanicima kako su i oni izabranici Božji, pozvani da pomazanjem svetim uljem u sakramentu svete potvrde budu još snažnije ukorijenjeni u dostojanstvo njegovih sinova i kćeri, uspostavljeni u svetom krštenju.
Biskup je upozorio napose nazočnu djecu i mlade kako je važno gledati na Božji način da bismo točno vidjeli stvarnost i kako nas na to upućuje Isus u današnjem evanđelju. On, naime, ozdravljajući slijepca od rođenja, predstavlja sebe kao liječnika od sljepoće srca, kao svjetlost koja daje vidjeti stvarnost u njezinim istinskim dimenzijama. Isus nas upućuje da ne ostanemo samo na vanjskom pogledu, nego se uputimo u otkrivanje dubljih sastavnica našeg postojanja. Svojom pljuvačkom pravi kal i maže oči slijepcu od rođenja, zapovijeda mu da se opere u kupalištu Siloam, što u prijevodu znači „Poslanik”, te se slijepcu otvaraju oči i on vidi fizičku stvarnost oko sebe. Biskup je zapitao kakva je to bila voda čijom je kupelji slijepac progledao? Dodao je kako nije riječ o vodi, nego o Onome koji joj je dao snagu da opere sljepilo njegovih očiju a još više njegova srca. Spomenuo je da nas to podsjeća na krštenje u kojem je voda snagom Duha Svetoga oprala naše srce od sljepoće grijeha te smo progledali Božjim pogledom. Isusova moćna ljubav s križa prisutna u našim srcima daje nam pravo vidjeti tko smo po Božjem djelu spasenja.
No, istaknuo je biskup, kako je ta Isusova prisutnost u nama stvarnost vjere, koja našem srcu daje sposobnost vidjeti. Usporedio je to s fizičkim okom, koje može biti najzdravije, ali ako nema u njem svjetla, ono ništa ne vidi. Vjera u Isusa Krista svjetlo je koje ulazi u mrak našega srca te ono vidi stvarnost u punom njezinu sjaju i značenju. Biskup je upozorio kako srce ispunjeno mržnjom, sebičnošću i zloćom ne vide drugoga dobro, nego samo onaj koji živi povjerenje prema njima vidi ih točno. To je pogled Božji na nas u Isusu Kristu, i to je pogled naš prema svakom čovjeku kojim ga vidimo 
pravo. Biskup je kazao kako slijepac od rođenja nije istinski progledao u trenutku kad mu je Isus otvorio fizičke oči, nego kad je povjerovao u njega. Zanimljiva je stupnjevitost kojom slijepac dolazi do vjere. U raspravi o onome tko ga je ozdravio on ponajprije kaže da je to neki čovjek. Potom će prepoznati da je on čovjek posebne moći i nazvat će ga prorokom. Da bi na koncu na Isusov upit „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega“ i uvjeravanje da je on taj koji ga je ozdravio, slijepac odgovorio „Vjerujem, Gospodine!“
Tako se postaje svjetlo u Gospodinu, tumači sv. Pavao Efežanima u današnjem drugom čitanju, potičući ih da hode kao djeca svjetla. Biskup je podsjetio nazočne da su u krštenju postali djeca svjetla, ali da to jesu ako im je živa vjera u Isusa Krista i život u skladu s njime. Zamolio je Gospodina da nam daruje srce kakvo smo imali na krštenju. Da ono ne bude zamračeno zloćom i sebičnošću, nego da dobro vidi te mognemo širiti svjetlo oko sebe. Kazao je učenicima kako se raduje što u Katoličkoj osnovnoj školi osim usvajanja znanja nastoje oko toga da budu djeca svjetla, da ne gledaju druge i svijet tek fizičkim očima, nego očima srca, po mjeri Isusovoj. Kazao je kako je sv. Josip, zaštitnik Katoličke osnovne škole bio čovjek šutnje, ali je Bogu omogućivao da ga pročisti u srcu te bude jedan od najvjernijih njegovih suradnika. Dodao je da nas Bog gleda ljubavlju i milosrđem, te smo i sami pozvani gledati tim pogledom koji vidi dalje od zemaljskoga. Zamolio je sv. Josipa da ih prati u tom nastojanju.
Nakon homilije kandidati za svetu potvrdu u neposrednoj pripravi za spomenuti sakrament, primili su knjigu Evanđelja i na taj način posvjedočili da je ono knjiga njihova kršćanskoga života. Na svršetku misnog slavlja svi okupljeni, predvođeni biskupom Antunom uputili su Bogu molitvu za dar vjere. Zatim je učenik Katoličke osnovne škole u Požegi Luka Višaticki zahvalio biskupu što svojim zalaganjem prepoznaje potrebu učenika i djelatnika škole, napose za cjelovitim rastom iz vjere, a učenica Leona Matković uručila cvijeće. Biskup Antun zahvalio je učenicima na riječima i daru te čestitao svetkovinu sv. Josipa onima koji na njegovu svetkovinu slave imendan, moleći ga da bdije nad svima nama i našim obiteljima. Poželio je da im svi dani provedeni u požeškoj Katoličkoj osnovnoj školi budu zaista u onoj blizini Isusu Kristu na koju nas potiče i poziva sv. Josip. Kandidate za svetu potvrdu biskup je potaknuo neka ne dopuste da im se ohladi srce, nego postane sve žarče za ono što je Božje. Na kraju je biskup zahvalio roditeljima i djelatnicima katoličke škole za njihovu požrtvovnost, molitvu i dobrotu kojom prate mlade na njihovu putu.
