Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: Rim 1, 1-7; Ps 97, 1. 2-3ab. 3cd-4; Lk 11, 29-32.
Klanjanje: Požeški Brestovac.
Evanđelje dana (Lk 11, 29-32)
„Ovom se naraštaju znak neće dati doli znak Jonin.“
U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona. Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«
Razmišljanje
O kakvoj vrsti izopačenosti Isus ovdje govori? Zašto govori o cijelom plemenu, o traženju znaka? Zašto mi je dano da u riječima Evanđelja čitam ovaj teški govor? O kakvom znaku može biti riječ? Pa ipak, nijedna se Riječ koju Bog izgovara ne vraća k Njemu, a da ne dotakne ljudsko srce i savjest. Što današnja Riječ u meni pokreće? Nekako navikli na dostupnost Isusa Krista u Euharistiji i tijekom klanjanja pred Presvetim. On nam je nadohvat ruke. Jednostavan pristup oslabio nam je revnost za puno sudjelovanje, čak i za dolazak na svetu Misu. Kada su nastupila ograničenja i zabrane, kada se pristup počeo uskraćivati, počeo nam je nedostajati i u mnogim se ljudima probudio žar za sudjelovanjem u Euharistiji, makar online. Mnogi također nisu skrivali svoje ogorčenje: kako smijemo ograničavati ljudima ulazak u hram, ne smije se zabraniti pristup bogomoljama za one koji imaju želju moliti? Kao svećeniku bilo mi je moguće neposredno sudjelovati u Euharistiji, poradi mog svećeničkog poziva. Međutim, pastoralnom su svećeništvu nedostajali dolasci vjernika u velikom broju. Svećenik je taj koji prinosi žrtvu Bogu, ali to zapravo čini u ime okupljenog Božjeg naroda. Stoga me nisu začudile klupe sa slikama vjernika u nekim crkvama. Koje li protivštine!?! Dok je bilo moguće dolaziti blizu Bogu i s Bogom u hramu boraviti, On nije bio dovoljno počašćen prisutnošću ljudi. Ali kada netko izvana uskrati pristup hramu, to smo se u čovjeku izaziva čežnju za onim što je premalo korišteno. Međutim, Isus Krist ostaje isti u Oltarskom Sakramentu. On je čekao, i podjednako i dalje čeka mene i tebe svaki dan ispočetka. Svaki se dan više puta žrtvuje da bude bliski znak Božje ljubavi i Njegove čežnje prema čovjeku svojem stvorenju. Sveti je Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Ecclesia de Eucharistia napisao da je Euharistija istovremeno izvor i vrhunac cjelokupnog kršćanskog života jer u njoj je sadržano cjelokupno duhovno dobro Crkve (EE 1). Cijenim li danas priliku da pristupim sakramentu Pokore i pomirenja? Cijenim li danas više vrijednost izravnog sudjelovanja u Euharistiji ili klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu? Sudjelujem li neposredno u žrtvi Isusa Krista, primajući Njegovo Tijelo i Krv u stanju milosti posvetne svake nedjelje ili možda češće? M. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
