U POŽEGI PROSLAVLJEN SV. NIKOLA S DJECOM U RAZVOJNIM POTEŠKOĆAMA I INVALIDITETOM

U predvečerje blagdana sv. Nikole, 5. prosinca 2023. biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali na kojem su sudjelovala djeca s invaliditetom i teškoćama u razvoju zajedno sa svojim roditeljima i drugim članovima obitelji.

U homiliji biskup je poseban pozdrav uputio djeci i mladima s invaliditetom i teškoćama u razvoju, istaknuvši da večeras njima posvećujemo sasvim posebnu pažnju. Kazao je kako je daleko važnije što im svoju pozornost iskazuje sâm Isus Krist, koji je prihvatio na sebe patnju i trpljenje i najbolje zna što treba s njima. Govoreći o stvarnosti života koji nam je svima darovan, ustvrdio je kako se ne uspijevamo pravo snaći s obzirom na suprotnosti i proturječnosti koje u njem susrećemo. S jedne strane imamo iskustvo života kao nečega velikog i snažnog, s druge pak strane otkrivamo njegovu krhkost i ranjivost. Povezujući to s naviještenom Božjom riječi, kazao je kako se i prorok Izaija u ulomku prvog čitanja susreće s tom dvoznačnošću našeg postojanja, prenoseći nam Božji odgovor na njegove suprotnosti i proturječnosti, koje su znak da mi nismo vlasnici života i da nam je potreban netko tko u našim nemoćima može ostvariti ono što je život u punini, za kojim čeznemo.

U prvom dijelu spomenutog ulomka prorok Izaija promatra biljni svijet u prirodi te u slici suhog panja iz kojeg je počela rasti grančica prepoznaje Jeseja, oca kralja Davida, iz čijeg će se potomstva snagom Božjega Duha roditi Mesija, Isus Krist. Objava nam obznanjuje da život nastaje snagom Duha Svetoga, te je on moćan oživjeti i ono što je umrlo, ustvrdio je biskup. Dodao je kako je Gospodin Isus u vazmenom otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća tu istinu posvjedočio i u punini ostvario. Osvrćući se na drugi dio Izaijinog ulomka, biskup je ustvrdio kako prorok slikom idiličnog suživota životinjskih vrsta, koje inače ne mogu živjeti zajedno jer je nagonski jedna protiv druge – vuk i janje, ris i kozlić, tele i lavić – naznačuje da će životvorna snaga Božjega Duha dokinuti sve suprotnosti i proturječnosti života, po svom stvoriteljskom naumu uspostaviti sklad, kraljevstvo nebesko.

Razlažući evanđeoski ulomak u kojem Isus zahvaljuje Ocu što je otajstva svoga kraljevstva objavio malenima, biskup je pripomenuo kako su prema našem poimanju veliki oni ljudi koji su uspješni, zdravi, koji žive ugodno i lagodno. No, Isus sebe poistovjećuje s onima koji su najmanji, odbačeni i prezreni, uvjeravajući nas da dobro koje učinimo najmanjima, zapravo činimo njemu samome. Bog dakle djeluje suprotnim putem negoli je naš, te u našem proturječnom svijetu snagom svoga Duha u malenima ostvaruje svoj skladni i uspješni svijet. Njegov Sin Isus Krist među nama se pojavio kao malo dijete, rođeno u štali, jer za njega nije bilo mjesta u ljudskim svratištima, i upravo putem njegove odbačenosti Duh Božji stvara novi, uspjeli svijet, kazao je biskup. Valja nam stoga vjerničke oči usmjeriti prema najmanjima među nama, prema onima čiji su životi pogođeni najvećim životnim suprotnostima i proturječnostima, te u njima prepoznavati mogućnosti koje Bog snagom svoga Duha može ostvariti. Naglasio je kako je silna činjenica da je u malim ljudima, kao što su osobe s poteškoćama u razvoju i invalidi, duh jači, otporniji i uporniji, negoli u onima za koje kažemo da žive redovitim, normalnim životom. Kakve li radosti u onima koji imaju životnih poteškoća kad im se nekim malim znakom dobrote i plemenitosti posvjedoči blizina! Kakve li snage i ljepote ljubavi u njima, strpljivosti i blagosti u poteškoćama. To je pobjeda Duha u njihovoj tjelesnoj nemoći, ustvrdio je biskup. Kazao je da večeras na poticaj Isusove evanđeoske riječi želimo imati oči vjere koje to vide i uši vjere koje to čuju. Kazao je kako je sv. Nikola upravo takvim očima i ušima vjere prepoznao veliko Božje djelo koje se u snazi njegova Duha ostvaruje u malenima, kojima je prilazio velikom darežljivošću. Pozvao je sudionike slavlja neka zamole sv. Nikolu da im Bog po njegovu zagovoru podari takve oči i uši vjere, da jedni druge bolje vidimo i čujemo, osobito u životnim poteškoćama.