Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: 1 Kr 11, 4-13; Ps 105, 3-4. 35-36. 37 i 40; Mk 7, 24-30.
Evanđelje dana (Mk 7, 24-30)
„Psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.“
U ono vrijeme: Usta Isus i otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.
Razmišljanje
- Kontemplirat ću Isusa koji napušta svoju rodnu Galileju. Odlazi u područja na kojima obitavaju pogani (r. 24). Pridružit ću Mu se da Mu pravim društvo. Osluškivat ću čežnje Njegova srca. On želi doprijeti do svih.
- Dozvat ću si u srce ljude koje najviše volim, mjesta na kojima najradije boravim. Jesam li se u stanju njih odreći kada sam pozvan na mjesta i k ljudima među kojima se ne osjećam tako dobro? Pozvat ću Isusa u te situacije.
- Isus neprimjetno ulazi u živote ljudi, često nije prepoznat. “I ude u neku kuću” (r. 24). Osvijestit ću si da Isus svakodnevno, bez nametanja svoje prisutnosti ulazi u moju kuću. Mogu li Ga pozvati u sve ono što radim tijekom dana? Ima li nečega čega se pred Njim stidim?
- Zastat ću dulje na susretu poganke i Isusa. Pažljivo ću slušati njihov razgovor (rr. 25-29). Žena silno pati zbog nesreće svoje kćeri. Neumoljiva je u razgovoru. Čvrsto vjeruje da Isus može osloboditi njezino dijete od demona.
- Koga bih najviše želio povjeriti Isusu? Reći ću Mu za moje najmilije koji su ogrezli u poroke, izranjeni, pogubljeni u neurednim životima. Molit ću s vjerom, poput ove žene, da promijeni njihov život.
- Teške Isusove riječi nisu obeshrabrile ovu majku. Ona vjeruje do kraja (rr. 27-28). Isus uvijek ispunjava obećanje. Žena se vraća kući i nalazi da se dogodilo upravo onako kako je Isus rekao (r. 30). Ući ću u kuću žene Sirofeničanke. Radovat ću se zbog vjere i sreća ove majke i kćeri.
- Prisjetit ću se životnih situacija u kojima su me je vjera i povjerenje u Boga vodili do duboke radosti. Za što bih najviše želio zahvaliti Bogu? Ponavljat ću: “Isuse, uzdam se u Tvoja obećanja!”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
