Na prvi petak u mjesecu, 1. ožujka biskup Antun Škvorčević pohodio je požeški Kolegij i u kapeli predvodio misno slavlje.
U homiliji biskup je kazao kolegijašima da pokušava doumiti s kojeg to polazišta kreće svaki pojedini od njih kad razmišlja o svojoj sadašnjosti i budućnosti. Kazao je kako nam naviještena sveta čitanja postavljaju s obzirom na to izazovna pitanja. Tako nam prvo čitanje govori o tome kako su Josipova braća promatrala svoj život s materijalnog polazišta, te su ga zbog zavisti što ga otac voli više nego druge prodala Jišmaelcima za dvadeset srebrnjaka, a ovi će ga u Egiptu dalje prodati za roba. No, Josipova povijest predstavljena u spomenutom čitanju snažno nas podsjeća da našu osobnu i zajedničku sudbinu ne određuje ono što smo mi smislili, osobito ne ono što smo materijalno postigli, nego Božja prisutnost u našim životima, koju nazivamo providnost, ustvrdio je biskup. Vođen Božjom prisutnošću rob Josip u Egiptu se pokazao marljivim, dobrim, plemenitim čovjekom, zbog čega je stekao naklonost samog faraona, koji će ga postaviti za upravitelja žitnice svoga moćnog kraljevstva za vrijeme sedam rodnih i nerodnih godina i na taj način od pomora glađu spasiti i egipatski narod, ali i svoju vlastitu braća koja su ga prodala u roblje. Kakve li snažne poruke zavidnoj Josipovoj braći, kad su shvatili da im je Bog spasio život po onome kojeg su se odrekli, ustvrdio je biskup. Napomenuvši da nas je Bog obdario slobodom zahvaljujući kojoj možemo činiti različite životne odabire, kazao je da su pismeni oni ljudi koji su kadri u svom životu otkrivati pojedine crte onoga što nije naše, nego Božje, i u tom prepoznati istinu o sebi i vlastitu sudbinu. Podsjetio je kako u Josipu Egipatskom prepoznajemo Isusov lik, koji prodan za trideset srebrnjaka dragovoljno polaže sebe u smrt na križu za nas da bi nama spasio život. Dodao je da smo i danas u misnim čitanjima navijestili Božju riječ, kako bismo u njezinu svjetlu provjerili koliko smo pismeni ljudi, i to ne s obzirom na slova koja smo naučili čitati i pisati, nego glede našeg duha koji u tišini vlastitog srca prozire i hvata istinske sastavnice vlastite povijesti, rasta i sudbine, koje se ne događaju našim nego Božjim zahvatima. Pohvalio je kolegijaše što svakoga dana nastoje sudjelovati na svetoj misu, slave je sabranim srcem i osluškuju što je to svijet u kojem su se pojavili i koji je njihov poziv u tom svijetu. Potaknuo ih je da i nadalje nastoje svoju slobodu prosvjetljivati i osnaživati na Božjoj riječi, od koje u konačnici žive i koja ima značenje za vječnost.
Osvrćući se na naviještenu evanđeosku prispodobu o vinogradaru i zlim najamnicima koji su gospodaru vinograda ne samo uskratili podariti pripadajući urod, nego su zlostavljali i ubijali sluge koje im je slao da preuzmu urod a na koncu su mu ubili i sina baštinika, biskup je pripomenuo da su se farizeji i pismoznanci prepoznali u tim zlim vinogradarima. Razumjeli su kako su se iznevjerili savezu s Bogom, i da su se naljutili na Isusa što im je u Božje ime zaprijetio da će im zbog toga biti oduzeto kraljevstvo Božje i biti dano onima koji budu donosili plod dostojan toga kraljevstva. Poručio je kolegijašima kako ih korizma poziva da se ne prepuste slučaju, živeći „otprilike“, površno, usputno i napamet, nego da u svojim srcima budu na onoj razini sabranosti na kojoj se susreću Bog i čovjek, njegov naum i naša sloboda koja taj naum shvaća i prihvaća. Još im je rekao da ove korizme po Isusovu odgovoru napasnika da „ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ i oni žive od Božje riječi, i njezinom snagom nadvladaju napasti da se ponašaju po diktatu ljudske sebičnosti, zloće i pokvarenosti. To će moći ako budu imali čisto srce, ustvrdio je biskup. Podsjetivši kolegijaše da na prvi petak mnogi vjernici nastoje čistiti svoje srce u sakramentu pomirenja, kako bi u Božjoj riječi prepoznali istinu o sebi, pozvao ih je da im se i oni pridruže u nastojanju oko takve komunikacije s Bogom, koja je snažnija, bolja i korisnija od bilo koje druge, uključujući i onu koja se u novije doba odvija digitalnim, odnosno internetskim putem tko zna na kakve sve teme i s kakvim ciljem. Poželio je da im ovaj prvi petak, kao i cijela korizma budu poticaj da Božjoj riječi dadnu još više i još ozbiljnije mjesta u svom srcu, da za nju imaju vremena u svakom svom danu i dovoljno hrabrosti da se u slobodi opredjeljuju za ono što je Božje.
