NEDJELJA SOLIDARNOSTI S BOSNOM I HERCEGOVINOM U POŽEGI

Na treću korizmenu nedjelju, 3. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je svetu misu u požeškoj crkvi sv. Lovre. Uvodeći u slavlje, biskup je podsjetio nazočne vjernike da nas korizmeni hod dovodi do najdubljih pitanja našeg postojanja na koja nemamo vlastite odgovore, ali ih ima Bog, odnosno da nas korizma želi dovesti do toga da čvršće povjerujemo Bogu i što dublje usvojimo njegove odgovore. Pozvao ih je da ove korizmene nedjelje probude znatiželju srca, pitajući se kako, zašto i kamo s Bogom idemo. Osim toga podsjetio ih je da je danas nedjelja u Tjednu solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, u kojoj želimo svoju solidarnost očitovati najprije duhovno molitvom a potom i svojim novčanim prilogom, da se na taj način osnaži zajedništvo između nas i spomenutih ljudi. Zamolio je Gospodina da vidi raspoloženje srca nazočnih koje se kaje, traži oproštenje i želi obnovu.

U homiliji biskup je upozorio sudionike slavlja kako se u Hrvatskoj na javnoj sceni svakodnevno odvija svojevrsna borba da bi se ljude pridobilo za određene ideje, stranke i projekte, osobito u predizbornom vremenu, kada predstavnici pojedinih stranaka žele uvjeriti građane da su upravo oni donositelji pravih rješenja za dobrobit društva i da se trebaju svrstati na njihovu stranu i s njima djelovati. Biskup je upitao nazočne jesu li primijetili kako u naviještenim svetim čitanjima i Bog tako nastupa, boreći se da čovjek bude na njegovoj strani, njegov saveznik. Napomenuo je da je ulomak prvog čitanja iz Knjige izlaska dragocjen zapis kako je Bog do te mjere želio biti zajedno s čovjekom, te je s izabranim narodom sklopio savez. Što više on je vjerna strana saveza, te poziva ljude da i oni budu takvi i to tako da vrše njegovih Deset zapovjedi, pravila života ili „riječi“, kako piše u hebrejskom izvorniku. U tih „deset riječi“ slobode Bog je sročio ono što je za čovjeka i njegovo dostojanstvo nabolje, te su u krivu oni koji zapovijedi smatraju teretom kojeg se u ime prave slobode ljudi trebaju osloboditi. Upozorio je da različiti ljudski životni predlošci koji su u suprotnosti s Božjim konceptom u deset njegovih zapovijedi u konačnici dovode čovjeka u stanje osamljenosti, lišeno Božje blizine i ljubavi. Pozvao je sudionike slavlja da se ispitaju od kojih opredjeljenja oni u konačnici žive, jesu li to opredjeljenja za Boga na koja ih poziva Crkva, ili su to opredjeljenja na koja ih potiče neka društvena ili ideološka skupina ljudi. Ideologije duhovno koloniziraju, porobljavaju čovjeka, one su svojevrsni idoli, a Bog oslobađa, ustvrdio je biskup.

Podsjetio je na iracionalnost ratnog nasilja, koje je zahvatilo više dijelova svijeta, po kojoj čovječanstvo završava u gubitništvu. Pozvao je sudionike slavlja da ne budu ravnodušni pred ratnim i drugim načinima ponižavanja čovjeka, i da tragaju za lijekom toga stanja. Kazao je kako sv. Pavao u drugom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima upozorava da „Židovi znake ištu i Grci mudrost traže“ a mi propovijedamo Krista raspetoga, u kome je Bog objavio svoju snagu i mudrost na taj način što je prihvatio biti za nas slab i gubitnik da bi nas snagom svoje ljubavi jače od smrti uzdigao na Božju razinu postojanja. Isus je pristupao ljudima u teškim okolnostima bolesti, siromaštva i same smrti, posvjedočivši da je on naš osloboditelj i darovatelj života, koji je svojom ljubavlju moćan iznutra nas očistiti i izliječiti, ustvrdio je biskup. Kazao je da nam i danas u Hrvatskoj on želi podariti svoju ljubav kao lijek koji iscjeljuje bolesti srca, daje cjelovito zdravlje. Biskup je pozvao sudionike slavlja da vjeruju Isusu Kristu i njegovoj ljubavi jačoj od smrti, druguju s njime, pročišćavaju sebe po sakramentu pomirenja i drugim sakramentima te na taj način budu dionici dinamizma Božje slobode.

Polazeći od evanđeoskog ulomka o izgonu trgovaca iz hrama, biskup je napomenuo da je to jedino mjesto u Evanđelju gdje susrećemo na neki način ljutitog Isusa, jer nije mogao prihvatiti da njegovi sunarodnjaci i hram, mjesto prisutnosti Božje, pretvore u trgovački prostor, svedu svoje postojanje na trgovinu i ondje gdje se trebalo susretati s Bogom i obnavljati u savezu s njime. Isus nas je time upozorio da je isključiva želja za zaradom napast koja nas može udaljavati od Boga i od nas samih. Istaknuo je da blizina Isusove prisutnosti nije u rukotvorenom hramu, nego u hramu njegova tijela, žrtvovana na križu za nas, te je potaknuo sudionike slavlja neka se i ove korizme pobrinu da spomenuta blizina bude u njihovim životima što čvršća i snažnija. Poručio im je da je samoća najteži oblik postojanja te ih je pozvao da svojim sudjelovanjem na nedjeljnim svetim misama svjedoče kako ne žele ostati sami na svom životnom putu, nego s Isusom Kristom biti u zajedništvu njegove Crkve i sa svima onima koji mu vjeruju. Kazao je da nas ova promišljanja prenose u susjednu Bosnu i Hercegovinu, i da o ljudima koji ondje žive želimo razmišljati s polazišta Božje riječi: prepoznati ih vrijednima i dostojnima te sve tamošnje stanovnike prihvatiti kao braću i sestre. Želimo prema svima njima njegovati čiste osjećaje srca, te odnose koji uzdižu u dostojanstvu, koji ne preziru nego blagoslivljaju i raduju se drugome kao Božjem stvorenju, kazao je biskup. Poželio je da nas ova korizma poveže s Bogom i međusobno, kako bismo na ovim prostorima gradili onaj odnos između Boga i čovjeka i među ljudima, koji jamči mir.

Na koncu misnog slavlja biskup je kazao da postoje mnoge pokretačke snage koje nas iznutra nekamo usmjeravaju i vode, ali da je najsnažnija i najdalekosežnija pokretačka Božja snaga koja nas vodi prema onome što je naše istinsko dobro. Ustvrdivši da su Božja riječ i otajstvo koje smo i u ovoj svetoj misi primili upravo takva Božja snaga, pozvao je nazočne neka ne dopuste da ona oslabi u njihovoj svakodnevici, nego da se u svom srcu i savjesti ravnaju po njoj.