BISKUP ANTUN NA USKRSNI PONEDJELJAK POHODIO DOM ZA STARE I NEMOĆNE OSOBE U VELIKOJ

Na Uskrsni ponedjeljak, 1. travnja 2024. biskup Antun Škvorčević pohodio je u pratnji tajnika Mateja Silukovića Dom za stare i nemoćne osobe u Velikoj i ondje predvodio euharistijsko slavlje za njegove djelatnike i korisnike. Na početku slavlja pozdravila ga je ravnateljica Mirjana Novak, zahvalila mu na svim njegovim dosadašnjim posjetima, obećala molitvenu potporu, te mu u svoje i u ime djelatnika i korisnika Doma čestitala Uskrs. Pozdravljajući sudionike slavlja riječima Uskrslog Gospodina: «Mir vama!», biskup je kazao da je mir stvarnost koju samo Bog može darovati. Doduše, mi svojim ljudskim sredstvima možemo učiniti da utihne oružje i da bude mir oko nas, no ne možemo samima sebi dati mir u duši, jer on je punina koju samo Bog može udijeliti. Uskrs je upravo to: Isusova prisutnost u nama, sklad sa sobom, s Bogom i sa stvarnošću oko nas, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka požele da se takav Uskrs danas dogodi u njima, moleći Boga da pomogne kako bi se ta želja uistinu i ostvarila.

U homiliji biskup je kazao sudionicima slavlja kako su zacijelo primijetili da u današnjim svetim čitanjima postoje dva pristupa događaju Isusova uskrsnuća: jedan koji je vezan za novac, a drugi povezan sa srcem punim osjetljivosti koja prepoznaje i vjeruje Prisutnosti. Podsjetivši da je i Juda Iškariotski odabrao prvi način u pristupu Isusu, jer ga je poljupcem izdao za trideset srebrnjaka, naglasio je da je imao džep pun novca, ali ispražnjeno srce od kojeg nije mogao živjeti, te je skončao u očaju. Takvi su u današnjem evanđeoskom prikazu bili i oni koji su Isusa osudili i razapeli, potkupivši novcem rimske vojnike da prošire laž kako su učenici ukrali Isusovo mrtvo tijelo iz groba, nekamo ga sakrili i sada naviještaju da je on uskrsnuo od mrtvih, ustvrdio je biskup. Napomenuo je kako se navedena laž nije mogla održati pred inicijativom Uskrsloga koji se najprije ukazao ženama pristiglima na njegov grob, uvjerivši ih da je živ a potom i svojim učenicima i drugima. Oni su postali njegovi svjedoci, kako smo čuli u prvom čitanju iz Djela apostolskih, koje donosi dio Petrova govora na Pedesetnicu, kad je Duh Sveti sišao na apostole i uveo ih u jasnoću s obzirom na ono što se dogodilo s Isusom, ustvrdio je biskup. Što se zbilo učenicima u pogledu uskrslog Isusa obrazložio je općeljudskim duhovnim iskustvom prijateljstva i povjerenja kao stanja nečije mogućnosti i spremnosti da se susretne s drugima u potpunoj otvorenosti i dobrohotnosti. U takvom duhovnom stanju i mi danas možemo susresti Uskrslog Gospodina. Biskup je pozvao sudionike slavlja da se ovoga Uskrsa otisnu od usredotočenosti na sebe same te budu još budniji srcem, povjerenjem, plemenitošću, dobrotom i ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. I ovom je prigodom kazao da je najteže kad netko oboli od samoga sebe, od svoje sebičnosti, zatvorenosti i isključivosti koje mu ne dopuštaju susresti drugoga u njegovoj posebnosti. Izrazio je uvjerenje da sudionici slavlja vjerom žive posvemašnju otvorenost za Boga te shvaćaju kako je Isus Krist postao čovjekom da bi u smrti sebe predao za nas, i na taj nas način oslobodio osuđenosti na smrt. Poželio je da u njihovim srcima uskrsne ono što je Božje i njegova pobjeda života, koja je započela u njihovu krštenju.

Nakon svete pričesti sudionici slavlja predvođeni biskupom izmolili su Molitvu za Požešku biskupiju. Na svršetku misnog slavlja biskup je poručio nazočnima da ih je uskrsli Gospodin, pobjednik nad smrću i ovom svetom misom želio uvjeriti kako nisu sami na svom životnom putu, nego da je on trajno s njima, a osobito u onom najvažnijem trenutku kad u smrti odlažemo ovozemaljsku prolaznost i prelazimo u njegovu vječnost. Zamolio je Gospodina da im svima udijeli sigurnost u srcu, da hodeći s njime nikada neće biti izgubljeni, nego spašeni. Svima njima, kao i djelatnicima Doma na čelu s ravnateljicom, zahvalio je što nastoje jedni drugima biti dobri i što se trude međusobno dijeliti ono što Božjega nose u svojim srcima. Kazao je kako je tijekom dvadeset i sedam godina vršenja službe požeškog biskupa rado redovito dolazio k njima za Božić i Uskrs, te da je svaki dolazak za njega uvijek bio duhovno obogaćenje.