Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja: Mudr 1, 13-15; 2, 23-24; Ps 30, 2-6. 11. 12a. 13b; 2 Kor 8, 7. 9. 13-15; Mk 5, 21-43 ili kraće Mk 5, 21-24.35b-43.
Evanđelje dana (Mk 5, 21-43)
„Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!“
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Razmišljanje
- Ući ću među mnoštvo koje se okupilo oko Isusa. Opkolili su Ga tek što je stigao laĐom na obalu (r. 21). Žele Ga slušati, dotaknuti Ga. Zaustavit ću se i zapitati o svojoj ukorijenjenosti u Isusu. Zanima li me Isus? Je li mi stalo do Njega? Nedostaje li mi?
- Gledam nadstojnika sinagoge kako sav u boli pada do Isusovih nogu. Konačno je Isus došao. Nadstojnik moli za ozdravljenje kćeri na umoru (rr. 22-23). Divim se vjeri ovog čovjeka. Jesam li proživio sličan trenutak u vlastitom životu?
- Obratit ću pozornost na Isusov stav. On je u stanju radi spašavanja jednog čovjeka ostaviti mnoštvo ljudi (r. 24). Svakoga voli vrlo osobno i svatko je za Nj najvažniji. Vjerujem li da je Isus spreman ostaviti sve drugo da spasi moj život?
- Priključit ću se mnoštvu onih koji idu za Isusom. Promatrat ću ženu koja pati od krvarenja. Gledat ću kako se probija kroz silan svijet da bi preostalom snagom dotaknula Isusa. Vjeruje da joj samo On može pomoći (rr. 25-29).
- Prisjetit ću se situacija u kojima sam sav u bolima čeznuo za Isusom, želio Ga dotaknuti. Primijetit ću kako su me ovi teški trenutci približili Isusu, produbili moju čežnju za Njim.
- Isus primjećuje i najmanju gestu vjere i ljubavi, čak i onda kada ljudi ne vide ništa (rr. 3034). Osvijestit ću si da Isus poznaje moje dubine. Zna moje želje i čežnje. Prići ću Mu da Ga „dotaknem”. Priznat ću Mu svu istinu o svom siromaštvu.
- Isus uskrsava jednu djevojčicu dok svi sumnjaju i ismijavaju Ga (rr. 35-42). On meni također govori: Ne boj se, samo vjeruj i „Tebi kažem, ustani! Sjetit ću se situacija u svome životu koje mi izgledaju beznadno. Čega se najviše bojim? Što bih Ga želio zamoliti?
- Češće ću se, posebno u teškim vremenima, vraćati Njegovim riječima: Ne boj se, samo vjeruj! i Zapovijedam ti, ustani!
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
