Četvrtak drugog korizmenog tjedna

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Četvrtak
Svagdan

Čitanja: Jr 17, 5-10; Ps 1, 1-2. 3. 4 i 6; Lk 16, 19-31.


Evanđelje dana (Lk 16, 19-31)

„Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.“

U ono vrijeme reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«


Razmišljanje

  • Isus želi prodrmati osjetljivost moga srca. Govori mi o dvije kategorije ljudi: o siromasima i o bogatašima koji su neosjetljivi na ljudsku bijedu (rr. 19-21). Što me je najviše ganulo, a što razljutilo u opisanoj sceni?
  • Prizvat ću u sjećanje „Lazare” koji žive pokraj mene i koje svaki dan susrećem. Sto je njihovo najveće materijalno, moralno, duhovno siromaštvo? Jesam li pokušao pomoći im na neki način? Na koji? Što sam zanemario? Porazgovarat ću s Isusom o tomu.
  • U čemu je moja sudbina slična Lazarovoj? Što je moje najveće siromaštvo? Kako ga prihvaćam? Kako podnosim? Reći ću to Isusu. U čemu se osjećam najosamljeniji, odbačen? Sto mogu reći za svoju strpljivost?
  • Umrije siromah Umrije i bogataš… (r. 22) Pred licem smrti vrijednost najvećeg bogatstva jednaka je njegovu nedostatku. Jedino što vrijedi je ljubav. Samo je ona vječna. U čemu vidim najveću vrijednost svoga života? Pokušat ću to imenovati.
  • Nešto duže ću se zadržati kod bogataševe strašne sudbine (rr. 23-26). Hladni i bezobzirni egoizam može se u Vječnosti pretvoriti u paklenu, ognje nu samoću. Molit ću Isusa da sačuva moje srce od bezosjećajnosti i ravnodušnosti.
  • Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju. (r. 29) Prisjetit ću se riječi Svetog Pisma koje su me najviše opominjale i pozivale na obraćenje. Kako sam odgovorio na njih? Što su promijenile u mome životu?

(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)