Misa posvete ulja u požeškoj Katedrali

343

Na Veliki četvrtak, 29. ožujka biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali misu posvete ulja u zajedništvu s dijecezanskim i redovničkim svećenicima. Na slavlju su sudjelovali i đakoni, bogoslovi, sjemeništarci te predstavnici ovogodišnjih krizmanika iz određenog broja župa, napose požeškog kraja. Prije početka svete mise đakon Marko Dušak pročitao je Pismo koje biskup Antun svake godine prigodom posvete ulja na Veliki četvrtak upućuje krizmanicima Požeške biskupije, koje će oni u svim župama primiti u tiskanom obliku. 

Biskup je na početku slavlja podsjetio kako je Veliki četvrtak dan ustanove presvete Euharistije i svećenika, njezinih služitelja te je čestitao svećenicima njihov dan. Kazao im je da su se sabrali danas u Katedrali posvjedočiti kako pripadaju Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću, u zboru prezbiterâ požeške mjesne Crkve po kojoj su ugrađeni u  sveopću Crkvu. Zahvalio im je za njihovo požrtvovno služenje Božjem narodu po primjeru Isusa Krista Velikog svećenika. Uputio je izraze dobrodošlice predstavnicima ovogodišnjih krizmanika, spomenuvši da je Isus Krist naumio snagom svoga Duha po sakramentu svete Potvrde ući u njihove živote, biti njihovo svjetlo i snaga. Podsjetio ih je da će na ovom misnom slavlju biti posvećeno i sveto ulje kojim će u sakramentu svete Potvrde biti pomazani, kako bi snagom Duha Svetoga potpuno pripadali Isusu Kristu u njegovoj Crkvi. Izrazio je radost što će po njihovim otvorenim mladenačkim srcima Isus Krist moći snažnije ostvariti svoju djelatnu prisutnost u ovom dijelu naše lijepe hrvatske Domovine.

Naviješteni evanđeoski ulomak prikazuje kako je Isus u nazaretskoj sinagogi dao čitati knjigu proroka Izaije o Duhu Božjem koji je na njemu i šalje ga biti navjestiteljem radosne vijesti siromasima te za slušatelje kaže da su uprli u Isusa oči kako bi čuli tumačenje prorokove riječi. Na temelju toga biskup je u homiliji pozvao svećenike da i oni na Veliki četvrtak u ovom svetom slavlju uprave oči prema Isusu Kristu te obnove svijest o svom identitetu. Podsjetio ih je da je Isusova riječ „danas se ispunilo ovo Pismo“, izrečena u nazaretskoj sinagogi, dobila svu svoju snagu u vazmenom otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća, čijim su dionicima postali pomazanjem Duha Svetoga u sakramentu krštenja i svete Potvrde, napose u sakramentu svetog Reda.  Napomenuo je da pisac knjige Otkrivenja u drugom čitanju, dok ocrtava značajke Isusova identiteta, govoreći da je on Svjedok vjerni, Prvorođenac od mrtvih, Otkupitelj, Alfa i Omega. Prvi i Posljednji, Onaj koji jest, koji bijaše i koji dolazi, Svevladar, naznačuje i dimenzije našeg kršćanskog i svećeničkog identiteta u Isusu Kristu. Biskup se usredotočio na svećenika kao navjestitelja radosne vijesti. Istaknuo je kako je radosna vijest sam Isus Krist po njegovoj pobjedi nad smrću, u kojoj je nadvladana naša prolaznost, patnja, zlo i smrt. Pozvao je svećenike da se ispitaju jesu li ljudi koji se svakoga dana nadahnjuju na toj istini vjere, u njoj se molitvom učvršćuju, te u svom djelovanju svjedoče slobodu koju im je Krist darovao. Istaknuo je kako je osobito važno umiju li čitati i tumačiti svakodnevne događaje na osobnoj i društvenoj razini polazeći od činjenice da je Isusovo pashalno otajstvo cijelu stvorenu stvarnost, napose čovjeka uspostavilo u konačno stanje na koje ga je pozvao Bog. Kazao je kako ljudi u Hrvatskoj pate kad svećenici ne žive u skladu sa svojim poslanjem naviještanja radosne vijesti te do njih u konkretnim životnim stanjima ne dopire Isusovo djelo spasenja. Protumačio je to na primjeru rasprava koje se u novije vrijeme vode u našoj javnosti, među ostalim o Istanbulskoj konvenciji i tzv. gender ideologiji. Dobiva se dojam, kazao je, da svećenici i Crkva ne nastupaju s polazišta radosne vijesti po kojoj je naša sudbina u Isusovoj pobjedi nad smrću, ne svjedoče slobodu koja iz tog proizlazi, te se pokatkad ne razlikuju od onih koji nisu vjernici. Pozvao je svećenike  da najprije evangeliziraju same sebe, da rasprše vlastite strahove zbog stanja u kojem se nalazimo, a onda tragaju za načinima kako evangelizirati druge oko sebe,  te u ljudski gledano beznadne situacije unositi nadu, radosnu vijest Isusove pobjede nad zlom i smrću.

Obraćajući se nazočnim krizmanicima biskup je rekao da će oni po pomazanju svetim uljem u svetoj krizmi postati potpuno Isusovi, ugrađeni u zajedništvo njegove Crkve te nastojati živjeti od snage Isusove žrtve ljubavi. Poručio im je da je velika stvar ono što njihovi roditelji, učitelji ili neki drugi nastoje ostvarivati u njihovu životu, ali da je najdragocjenije ono što s njima želi ostvariti Isus Krist. Pozvao ih je da se za slavlje svete Potvrde nastave pripravljati, osobito molitvom i sudjelovanjem na svetoj misi, kako bi ih Isusov Duh u svetoj Potvrdi tako opečatio te cijeloga života bude vidljivo kome pripadaju.

Uslijedila je obnova svećeničke vjernosti, a zatim prinos darova u kojem su svećenici uručili novčani prilog za siromahe, prikupljen tijekom korizme u njihovim župama, a predstavnici krizmanika svoj dar za potrebite.

Pri svršetku misnog slavlja đakon Ivan Rončević pročitao je uskrsnu čestitka papi Franji, koju su nazočni prihvatili svojim pljeskom. Biskup je  izrazio  radost zbog sudjelovanja bogoslova i sjemeništaraca na ovom slavlju, rekavši da u njima vidimo djelo Božje među nama koje se ne zaustavlja. Stavio je svećenicima na srce da neumorno mole i djeluju s nakanom da nam Bog daruje dovoljno dobrih i svetih svećenika i redovnika koji će moći odgovoriti izazovima suvremenog svijeta. Đakonima je poželio da preostalo vrijeme do svećeničkog ređenja ispune molitvom i drugim djelima koja će im pomoći da budu dobro pripravljeni za primanje svetog reda Prezbiterata. Zatim je čestitao jubileje onim svećenicima koji ih slave ove godine, napose 67. obljetnicu svećeništva prelatu Vjekoslavu Mariću, najstarijem svećeniku požeškog Prezbiterija. Zahvalio je starim i bolesnim  svećenicima za njihovu žrtvu te potaknuo na uzajamnu molitvu. Podsjetio je da u uskrsnom tjednu polazi biskupijsko hodočašće u Lurd, zahvalivši svećenicima koji će na njem sudjelovati i za žrtvu koju time ulažu u svoju duhovnu izgradnju i u izgradnju Božjeg naroda. Spomenuo je da će prigodom desete obljetnice Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, idućega 16. travnja, prije Nedjelje dobrog Pastira, svećenici iz Đakovačko-osječke nadbiskupije te Požeške i Srijemske biskupije hodočastiti u Staru Gradišku, mjesto tamnovanja i mučeništva brojnih svećenika, te pozvao nazočne svećenike da na njem sudjeluju. Poželio im je da s ovog slavlja otiđu ponosni što su svećenici i imaju Isusa Krista za vjerna Svjedoka, koji računa s njima te ih potaknuo da na njegovu vjernost uzvrate svojom vjernošću i spremnošću popraviti ono što ona od njih traži.