Duhovni poziv

194
“Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Isus Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im: ‘Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!’ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i pođu za njim.”
Mk 1, 16-20

Odvaži se i ne boj se Bogu reći: Evo me!

Ne samo da ljudi trebaju Boga, nego i Bog treba nas ljude! Bog je djelo naviještanja Evanđelja i spasenja ljudskoga roda povjerio ljudima, tj. Crkvi. Zato Crkva treba ljude koji će se u njoj angažirati i raditi za Božju stvar. Dakle, Bog treba ljude u Crkvi koji će naviještati Radosnu vijest, dijeliti njegove sakramente, svjedočiti ljubav prema bližnjemu i ljude na različite načine poučavati i privoditi Kristu. Crkvi trebaju svećenici koji će biti predvoditelji zajednice i predsjedatelji Euharistije.

Najprivlačnija „avantura“ koja se čovjeku može dogoditi jest „avantura“ susreta s Bogom, s Isusom iz Nazareta. Bog na tu „avanturu“ sa sobom poziva svakog čovjeka, jer je on Otac svih ljudi. Utemeljitelj Požeške biskupije, sv. Ivan Pavao II. poziva mlade na odvažnost u „avanturi s Bogom“ ističući da nema ljepšeg zvanja nego što je davati Krista drugima i približavati druge Kristu – Dobrom Pastiru. No, da bi se glas Dobrog Pastira čuo potrebno je slušati. Prihvatiti Božju Riječ, sačuvati je, učiniti da ona donese rod, baš kao što zemlja čini sa sjemenom.

Što je duhovni poziv?

Duhovni poziv je prije svega Božji dar i milost. U korijenu svakog poziva nalazi se Bog koji k sebi poziva čovjeka da ga slijedi onako kako On hoće. Mnoge primjere možemo pronaći u Svetom Pismu, a upravo različiti prizori Božjega pozivanja ljudi čine najdojmljivije stranice Biblije.

Svaki čovjek u sebi nosi klicu nekog poziva, a preko kojega se onda ostvaruje kao čovjek i kršćanin. Većina ljudi se posvećuje obiteljskom životu. No, ima i onih koji u srcu osjećaju da su pozvani na radikalnije nasljedovanje Isusa Krista, odnosno na život po Evanđelju. To su oni muškarci i žene koji Bogu i ljudima služe kao svećenici, redovnici ili redovnice.
Poziv na Bogu posvećeni život pretpostavlja s Božje strane milosni izbor (usp. Pnz 7, 7-10; Ef 1,4; 1 Kor 1, 26), a od onoga koji se odaziva traži se slobodan odgovor i pristanak (Post 12, 1-4; Iz 6, 8-9; Jer 1,7).

Kako se događa i rađa duhovni poziv?

“Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane”. (Iv 15,16)

Duhovno zvanje se u čovjeku rađa sasvim obično, ne spektakularno. Božji poziv je većinom tih. Kao kod svjetovnih zanimanja tako i kod duhovnih nema izuzetnim događaja. Zakon je to Božje psihologije. S duhovnim pozivom je kao sa stvarima u prirodi: sve ima svoj blagi ritam. Duhovni poziv jest jedan normalan izbor u životu čovjeka, jednako kao što se bira poziv liječnika, pravnika i sl. U duhovnom pozivu nema nekih tajnovitosti. Sve ide prirodno i susljedno. Sve započinje u vjeri, raznim poticajima, određenim sviđanjem, a nastavlja se ostvarivanjem želje.

Različite primjere Božjeg poziva pronalazimo u evanđeljima kod poziva apostola. Kao što je povijest poziva svakog apostola jedinstvena, tako je i povijest svakog svećeničkog i redovničkog zvanja jedinstvena i neponovljiva. Netko se za duhovni poziv odluči vrlo rano, u djetinjstvu, u ozračju kršćanske obitelji koja sakramentalno živi i u kojoj se moli. Kod nekoga se duhovno zvanje počinje oblikovati pod utjecajem uzorna svećenika. Za neko duhovno zvanje treba zahvaliti ustrajnim molitvama i mnogim žrtvama mnogih neznatnih majki i pobožnih vjernika. Slobodno i jednostavno možemo reći: koliko je duhovnih zvanja, toliko je i neponovljivih Božjih “avantura”, poziva!

Papa Franjo o pozivu

(iz Poruke za 56. Svjetski dan molitve za duhovna zvanja)

Gospodinov poziv nije uplitanje Boga u našu slobodu; to nije kavez ili teret koji nam se svaljuje na pleća. Naprotiv, to je inicijativa puna ljubavi kojom nam Bog ide ususret i poziva nas da budemo dio velikog pothvata, otvarajući pred našim očima horizont većeg mora i obilnog ulova.

Bog ne želi da naš život bude banalan i predvidljiv, ne želi da budemo robovi svakodnevnih navika i inertni prema izborima koji bi mogli dati smisao našemu životu. Gospodin ne želi da se mirimo s tim da živimo od danas do sutra i mislimo da zapravo ne postoji ništa za što se isplati gorljivo zauzimati, gaseći unutarnji nemir traženja novih putova na svojem putovanju.

Ako ponekad doživimo „čudesan ribolov”, to je zato što želi da otkrijemo da je svatko od nas pozvan, na različite načine, na nešto veliko i da nam životi ne bi smjeli biti zarobljeni u mrežama učmalosti i besmisla koji otupljuju i umrtvljuju srce. Ukratko, poziv je poticaj da se ne zaustavimo na obali s mrežama u rukama, nego da slijedimo Isusa na putu koji nam je pripremio radi naše sreće i za dobro onih koji su nam blizu.

Prihvaćanje tog obećanja svakako zahtijeva hrabrost donošenja odluke. Prvi učenici, koje je Isus pozvao da budu dio nečeg većeg, »odmah ostaviše mreže i pođoše za njim« (Mk 1,18).

Biskup Antun prigodom Nedjelje Dobrog Pastira

(iz Poruke uoči 56. Svjetskog dana molitve za duhovna zvanja)

U Nedjelju Dobrog Pastira valja zahvaliti članovima Djela za duhovna zvanja za njihovo dragocjeno molitveno služenje. Potaknite i druge vjernike da budu ustrajni molitelji te nam Bog daruje dovoljno dobrih i svetih svećenika i redovnika koji će usred izazova suvremenog svijeta moći vjerodostojno svjedočiti radosnu vijest. Zahvaljujem svima onim svećenicima koji su se minule korizme odazvali na poziv našeg Povjerenstva za duhovna zvanja te rado omogućili ministrantima i drugim mladima iz povjerene im župe da sudjeluju na ministrantskim vikendima u požeškom Kolegiju.

Pozivam vas da svećeničkom osjetljivošću nastojite neumorno pratiti djecu i mlade te među njima prepoznate one koji razmišljaju o svećeničkom ili redovničkom zvanju, ili koje smatrate da bi za to bili prikladni, te im pomognite u donošenju odluke. One pak koji završavaju osmi razred osnovne škole i njihove roditelje upoznajte s mogućnošću da pohađaju Katoličku gimnaziju ili neku drugu srednju školu u Požegi i besplatno stanuju u požeškom Kolegiju, napose kao aspiranti za svećeništvo.