Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Dvadeset i druga kroz godinu
Čitanja: Pnz 4, 1-2. 6-8; Ps 14, 2-3a. 3bc-4. 5; Jak 1, 17-18. 21b-22. 27; Mk 7, 1-8. 14-15. 21-23.
Titular: Zapolje – Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja – svetkovina.
Klanjanje: Požega – sv. Ivan Krstitelj.
Evanđelje dana (Mk 7, 1-8. 14-15. 21-23)
„Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.“
U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Razmišljanje
Možda nam zvuči čudno što Isus kritizira farizeje i pismoznance kada peru ruke prije jela. No, ovdje se ne radi samo o higijeni, nego o razumijevanju obreda i predaja starih. Farizeji i pismoznanci peru ruke prije jela, vrčeve, čaše, lonce, hranu s trga (tržnice) – da ne bi postali religiozno nečisti i tako bili nedostojni sudjelovanja u obredima. Dakle, čuvaju se nečistoće, grijeha. Zbog toga Isus pojašnjava kako im te stvari neće onečistiti dušu iznutra. Ono što ih čini prljavima jesu zapravo grijesi koji imaju svoj korijen u dubinama srca. Iz nas samih izlazi to zlo. Nije netko drugi ili nešto drugo krivo što sam ja zgriješio.
Ako želim biti zaista čist, valja očistiti nutrinu – svoje srce. Iz srca treba izbaciti sav gnjev, srdžbu, opakost, bludnost, ljutnju, mržnju, želju za tuđim stvarima, kritiziranja, osuđivanja drugih, psovku, oholost, umišljenost… Ako se toga želim riješiti, valja to sve prvo uočiti, prepoznati. Zatim se toga odreći i predati sve Bogu – svjesno i iskreno. Sve zatim treba priznati i pokajati se u sakramentu sv. ispovijedi, odlučiti da to više nećemo činiti te se odvažno i hrabro protiv toga boriti. D.L.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
