Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: Pnz 30, 15-20; Ps 1, 1-2. 3. 4 i 6; Lk 9, 22-25.
Klanjanje: Lukač.
Evanđelje dana (Lk 9, 22-25)
„Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«
Razmišljanje
Čovjek koji je tjelesno bolestan podvrgava se različitim vrstama neugodnih zahvata. Na primjer: pristaje na čišćenje rane koje će peći, prihvaća injekcije koje bodu i bole, dopušta da mu se izvadi zub, ponavlja fizioterapeutske vježbe koje iziskuju znoj i muku, uzima neukusne lijekove… Sve to radi kako bi povratio zdravlje. Zna da muka i patnja koja je povezana s rehabilitacijom ima smisla jer na kraju dovodi do oslobođenja od boli, vraća snagu i tjelesnu kondiciju, vraća radost života. No, čovjek boluje ne samo na tijelu i na psihi, nego i na duši. Ljudska narav ranjena posljedicama istočnoga grijeha sklona je zlu: oholosti, egoizmu, ljubomori, ovisnostima… Duhovna bolest (grijeh) je opasnija od one tjelesne jer može voditi k vječnoj smrti. Upravo započeta Korizma vrijeme je posebne duhovne terapije koja isto kao i tjelesna terapija ne može proći bez patnje, napora, gubitka… U tom kontekstu treba razmatrati i današnji evanđeoski odlomak. U prvom dijelu Isus govori svojim učenicima da će zbog ljudske ljubomore doživjeti veliko trpljenje. Potom, obraćajući se širem krugu ljudi, objašnjava da svi oni koji žele biti Njegovi učenici moraju biti spremni na patnju i odricanje. Onaj tko želi biti u potpunosti čovjek po uzoru na Krista mora ići protiv svojih sklonosti koje proizlaze iz grijehom ranjene naravi. Mora se odreći samoga sebe, ne dopuštajući da pobijede njegovi egoistični prohtjevi i porivi, želja da upravlja drugima i razne druge vrste požude… Treba, po uzoru na Učitelja i zajedno s Njime, nositi križ svojih svakodnevnih obveza i poteškoća. Možda si je dobro postaviti pitanje: vjerujem li stvarno da ova korizmena »duhovna terapija«, iako povezana s naporom i odricanjem, vodi k novoj slobodi, radosti i životu? Što je najbolesnije (grješno) u mojoj duhovnoj sferi? Koja ću »terapijska« sredstva primijeniti da popravim ili poboljšam svoje duhovno zdravlje? J. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
