Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
DESETA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja: Post 3, 9-15; Ps 130, 1-2. 3-4. 5-6ab. 6c-8; 2 Kor 4, 13 – 5, 1; Mk 3, 20-35.
Evanđelje dana (Mk 3, 20-35)
„Sotoni je došao kraj.“
U ono vrijeme:
Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
Razmišljanje
- Zamišljam Isusa okruženog mnoštvom slušatelja. Vidim Njegovo umorno lice. Naučava bez trenutka predaha. Nema vremena čak ni za obrok. Njegovi najbliži zabrinuti su za Njega (гг. 20-21).
- Ući ću među gomilu onih koji Ga slušaju. Pokušat ću se približiti Isusu tako da ga mogu čuti. Osvijestit ću si da Isus uvijek ima vremena za mene. Svaki dan mi se obraća. Svaki dan mogu uzeti Evanđelje u ruke i živjeti od Njegove Riječi.
- Iako je u potpunosti posvećen ljudima, Isus ne nailazi na razumijevanje. Loše je prihvaćen, čak i oklevetan (r. 22). Zasigurno su Ga boljele glasine pismoznanaca koji su uživali autoritet u narodu.
- Isusova sudbina me podsjeća da, ako želim živjeti po Njegovu Evanđelju i svjedočiti ga drugima, moram biti spreman suočiti se s rizikom nesporazuma i ogovaranja. I o meni će govoriti: „Nije pri sebi.” Od čega najviše strepim kao Isusov učenik?
- Vidjevši zlobu i okorjelost srca kod pismoznanaca, Isus ih upozorava na tragične posljedice takvog stava: zatvaraju sami sebi pristup milosti (rr. 28-30). Neumorno ću moliti Isusa da me zaštiti od vječne osude. Posebno ću Mu povjeriti posljednje trenutke svoga života.
- Isus blagoslivlja one koji vrše Božju volju (rr. 31-35). Bi li i za mene mogao reći: On mi je brat i sestra i majka? Čime najčešće kršim Njegovu volju? Što predstavlja najveću nevjeru u mom životu? Isusu ću to iskreno reći.
- Privit ću se uz Isusa, molit ću Ga da u meni probudi želju da ljubim Njega iznad svega, da odstrani od mene moju nevjeru, posebno loše navike i poroke.
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
