Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 6,7-15)
U ono vrijeme, reče Isus svojim učenicima:
⁷ »Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. ⁸ Ne nalikujte na njih. Tȁ zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. ⁹ Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! ¹⁰ Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! ¹¹ Kruh naš svagdanji daj nam danas! ¹² I otpusti nam duge naše, kako i mi otpustismo dužnicima svojim! ¹³ I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!
¹4 Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupe, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. ¹⁵ Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«
Poticaj na razmišljanje
Govor o molitvi daje Mateju prigodu da ovdje uvrsti molitvu koju nas je Isus naučio – Očenaš. Svaki duhovni vođa i svaka skupina učenikâ imala je vlastite načine molitve (usp. Lk 11,1). Molitva kršćanina mora izbjegavati farizejsko šepurenje/pokazivanje, ali i „blebetanje“ pogana, ono umnažanje riječi koje odjekuju u Gospodinovim ušima kao neukusno bla-bla. »Ako poganin u molitvi puno priča«, primjećuje sv. Jeronim, »onda kršćanin treba malo govoriti«. Ivan Kasijan bilježi da jezgrovita kratkoća (succinta brevitas) u molitvi nadvladava rastresenost. No, netko bi mogao prigovoriti da, »ako Bog poznaje predmet naše molitve, i ako poznaje našu molitvu prije negoli mi izreknemo ono što nam je potrebno, uzalud upućujemo naše riječi onome koji već sve zna. »Njima se«, veli sv. Jeronim, »kratko može odgovoriti ovako: mi nismo čeljad koja pripovijeda, već ljudi koji usrdno mole, jedna je stvar izreći naše potrebe onome tko ih ne poznaje, a druga je stvar tražiti pomoć od onoga koji ih poznaje. Ondje je priopćavanje, ovdje iskazivanje časti. Ondje vjerno pripovijedamo o našim nevoljama, ovdje pak kao bijednici, kakvi već jesmo, vapimo za pomoć«. U Bilješci se čita da »Bog želi biti moljen, kako bi udijelio svoje darove onome koji ih želi, tako da se ne obezvrijede«.
Molitva Gospodnja, koju sv. Augustin naziva »pravilo molitve« (orationis forma), sadrži »neizmjerno mnogo otajstava« (immensa continet sacramenta: Ludolf Saksonski). Uvedena je dvostrukim upozorenjem na farizejsku molitvu (r. 5s) i na onu pogansku. Ova potonja želi prisiliti božanstvo da ispunu zahtjeve svojih štovatelja. Zbog toga je bila duga i bučna. Molitva koju nas je Isus naučio, više traži od nas da mi udovoljavamo Bogu, to jest da se uklopimo u njegov naum spasenja nego što od Boga traži da on nas uslišava.
Može se reći da je Očenaš »sažetak čitavog evanđelja« (Tertulijan) i doista je lako pronaći ne mali broj nagovještaja u svetom tekstu koji potvrđuju da je, prije negoli ju je dao učenicima, sâm Isus molio tu molitvu. Očenaš se prije svega prikazuje kao formula saveza u kojoj su zabilježene dužnosti koje je čovjek pozvan preuzeti na sebe (posvećivanje imena, izgrađivanje kraljevstva i izvršavanje božanske volje) i darovi koje prima (kruh života, oproštenje grijeha, oslobođenje od zla). Nadalje, tipični glagolski oblici, koji se ne mogu prevesti u suvremene jezike, naznačuju da božanski naumi zahtijevaju apsolutno i bespogovorno izvršavanje, iako njihovo provođenje u život ljudi tijekom njihove povijesti može naići na poricanja i odgađanja.
Molitva
»Oče naš«, koji si uzvišen u stvaranju, sladak u ljubavi, bogat u baštini, ti koji prebivaš »na nebesima«, ti si ogledalo vječnosti, kruna slavlja, blago sreće. »Sveti se ime tvoje«, tako da u ustima bude med, u uhu melodija, u srcu pobožnost. »Dođi kraljevstvo tvoje«, radosno bez oprečnosti, mirno bez uznemirenosti, sigurno bez gubitaka. »Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji«, tako da se odbaci ono što tebi nije milo, da se ljubi ono što ti ljubiš i da se izvrši ono što je tebi drago. »Kruh naš svagdanji daj nam danas«, kruha nauka, pokore, kreposti. »I otpusti nam duge naše«, koje smo nagomilali u odnosu prema tebi ili bližnjemu ili prema nama samima. »Kako i mi otpustismo dužnicima našim«, koji su nas povrijedili riječima ili u osobi ili u starima. »I ne uvedi nas u napast« koja dolazi od svijeta, tijela i zloduha. »Nego izbavi nas od zla« sadašnjeg, prošlog i budućeg. Amen (Ludolf Saksonski).
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Oče naš, koji jesi na nebesima« (Mt 6,9).
