Prigodom 25. obljetnice osnutka Požeške biskupije, oko 300 hodočasnika, predstavnika vjernika različitih razina iz svih dekanata – od svećenika i bogoslova, vjeroučitelja i obitelji, do katoličkih škola i mladih – predvođeni požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem hodočaste od 3. do 8. srpnja 2022. u Rim. Središnji događaj hodočašća bilo je zahvalno euharistijsko slavlje u Bazilici sv. Petra, 5. srpnja, na sam dan 25. obljetnice osnutka požeške mjesne Crkve, koje je predvodio biskup Antun.
U homiliji biskup je rekao da bi bilo zanimljivo čuti kako se svaki od hodočasnika osjeća nakon dvije noći i jednoga dana puta, ali da nas mjesto na kojem se nalazimo potiče na drugačije razmišljanje. Parafrazirajući riječi koje je sv. Ivana Pavao II. izgovorio u splitskoj Katedrali: »Ovdje povijest ne šuti«, kazao je da ni na ovom mjestu ne šuti povijest jer Petar govori. Naglasio je kako ta povijest nije započela ovdje, nego u Galileji, u Cezareji Filipovoj, kako svjedoči evanđelist Matej u naviještenom evanđeoskom ulomku. Ondje je Isus upitao svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?«, a zatim: »A vi, što vi kažete tko sam ja?« Petar je u ime svih apostola odgovorio: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga«. Isus odvraća Petru kako do te istine nije došao svojim ljudskim umom, nego mu je to objavio nebeski Otac. U Isusu Kristu je, dakle, progovorila objava Božja o tome tko je Bog i što je naumio s nama ljudima, ustvrdio je biskup. Vjera da je Isus Krist Pomazanik znači prihvaćati ga kao stoljećima iščekivanog Mesiju koji će ljudima donijeti konačno spasenje. No, on nije Mesija na način kako su to Židovi zamišljali, nego na božanski način koji je potrebno Petrovom vjerom prihvatiti.
Biskup je spomenuo hodočasnicima kako je Isus nakon svoga uskrsnuća uputio apostolskom prvaku tri puta još jedno važno pitanje: “Petre, voliš li me?“, podsjetivši ga da ga je triput zatajio. Naime, Božje naume može se istinski shvatiti srcem koje voli, jer se ono na taj način približilo samoj Božjoj ljubavi. Na spomenuti Isusov upit Petar je odgovorio: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Na taj način Petar se vjerom i ljubavlju smjestio u Božji svijet, kazao je biskup i u Rimu će mučeničkom smrću posvjedočiti koliko je volio Isusa Krista i koliko mu je vjerovao. Potom je biskup ustvrdio kako je riječima »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati«, Isus slabašnog Petra povezao sa svojim božanskim naumom o Crkvi. Proglasio je da je Crkva njegovo djelo, a ne neka ljudska organizacija, i da ju je on osnovao na čvrstoj stijeni Petrove vjere, te mu dao „ključeve kraljevstva nebeskog“. Stoga nema Crkve bez Petra. Stari su naučavali „Ubi Petrus, ibi Ecclesia – Gdje je Petar, tamo je Crkva“, istaknuo je biskup. Naime, gdje je Petar, ondje je cjelovita vjera kojom se Isusa Krista cjelovito prihvaća te se u tom smislu s pravom može reći „Ubi Christus, ibi Ecclesia – Gdje je Krist ondje je Crkva“. Ona je božansko ljudska stvarnost, drugačija od naših naši pojmova o organizaciji, udrugama, i nekim drugim oblicima ljudskog djelovanja, kazao je biskup. Crkva je Isus Krist u kojeg se vjeruje, koji je prisutan među nama i koji je započeo ostvarivati svoje djelo s dvanestoricom učenika na čelu s Petrom i nastavio po njihovim nasljednicima na čelu s nasljednikom sv. Petra. Upravo na ovom mjestu gdje se nalazi oltar koji se zove „Confessio“, što znači oltar Petrove ispovijesti, Apostol je pred progoniteljima bio jak u vjeri i ljubavi za Isusa Krista te je za njega položio svoj život. Svima koji dolazi na ovo mjesto njegova mučeništva Petar je svjedočanstvom svoje vjere i ljubavi dao prepoznati tko su oni po Isusu Kristu u njegovoj Crkvi, ustvrdio je biskup.
Istaknuo je kako su naši predci tijekom svojih četrnaest stoljeća prepoznavali tu istinu te dolazili u Rim da bi na njegovu grobu obnovili vjernost Isusu Kristu i svjedočili da mu pripadaju u Crkvi koju je on povjerio Petru. Poručio je sudionicima slavlja da je to okvir vjere unutar kojeg razmišljamo i o Požeškoj biskupiji, utemeljenoj prije dvadeset i pet godina. Rekao je: Ona je dio jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve utemeljena na onoj vjeri koju je Petar ispovjedio o Isusu Kristu i onoj ljubavi kojom je bio sav njegov. Izrazio je želju da svi u Požeškoj biskupiji nastoje biti Isusovima, usvajajući Petrovo svjedočanstvo vjere i ljubavi, o kojem on progovara i u naviještenom ulomku iz njegove Prve poslanice, a odnose se prvenstveno na biskupe i svećenike, koje naziva starješinama Opominje ih i potiče kao onaj koji je svjestan da mu je Isus Krist povjerio zadaću da braću učvršćuje u vjeri. Nazočnim svećenicima, napose mladomisnicima, biskup je poručio da pohrane u srce Petrove opomene i poticajne riječi: »Starješine među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati, pasite povjereno vam stado«. Poziva nas neka ne budemo usmjereni prema samima sebi, nego uvijek prema onima za koje smo pastoralno odgovorni. Svaki biskup i svećenik pozvan je, naime, nadgledati što se zbiva s onima koji su im povjereni, da ne bi nekom uzmanjkalo Božje Riječi i snage svetih otajstava koje je Isus povjerio Crkvi. Još veli apostol Petar da sve trebamo činiti dragovoljno, ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno, ne kao gospodari baštine, nego kao uzori stada, »pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.« Tako Petar predstavlja Isusa Krista kao ključ konačnog smisla svega postojećega po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, ustvrdio je biskup. Homiliju je zaključio pitanjem vjerujemo li mi i volimo li Isusa Krista u svojoj Požeškoj biskupiji onoliko koliko mu je sv. Petar vjerovao i volio ga. Zamolio je sv. Petra i njegova nasljednika sv. Ivana Pavla II. da nas kod Boga zagovaraju i pomognu da u svojoj vjeri budemo bogati, u ljubavi veliki, i da Isus Krist uvijek, i u najtežim vremenima, bude naš pobjednik nad smrću.
