Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Jr 18, 18-20; Ps 30, 5-6. 14. 15-16; Mt 20, 17-28.
Klanjanje: Crnac.
Evanđelje dana (Mt 20, 17-28)
„Osudit će ga na smrt.“
U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.«
Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.«
Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«
»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Razmišljanje
Isus, razgovarajući sa Svojim učenicima o Svojoj skoroj muci, smrti i uskrsnuću, istovremeno pokazuje Svoju božansku osjetljivost i obazrivost naspram ljudskih potreba. Zamijetio je čovjeka koji Mu je iznenada prišao u trenutku dok je na osami u sabranosti poučavao Svoju dvanestoricu izabranih učenika. Zamijetio je majku dvojice od njih ženu koja Mu je pristupila s molbom. Poznato nam je iz samog evanđeoskog odlomka koliko je to bila neumjesna molba. No, mi ćemo svoju pažnju skrenuti na Isusa, izvrsnog promatrača te brižnog i otvorenog Učitelja i vodiča koji je spreman saslušati čovjeka u njegovoj potrebi i boli. Što želiš? pita Isus. Postavlja vrlo bitno, egzistencijalno pitanje. Istina, Isusovo pitanje je upućeno ovoj konkretnoj ženi, ali ono može biti postavljeno i svakom muškarcu, svakom čovjeku neovisno o dobi. Pitanje koje se tiče emocija, pitanje je koje definira čovjeka. Odgovor na nj je ključ pomoću kojega dolazimo do spoznaje s kim Isus ima posla. Postoje različite želje: duhovne, emocionalne, društvene, intelektualne, tjelesne. Među njima su i one dobre i one loše koje dolaze kao posljedica istočnog grijeha. Želje nam govore o našoj vjeri, vrjednotama kojima se vodimo, odlukama, potrebama, o tome kako i što živimo. Što želiš?, zajedno s pitanjem: Jesi li?, Kako si?, Za koga živiš?, definiraju duhovni, moralni i društveni identitet čovjeka. Kao ljudska bića od Boga stvorena nosimo u sebi temeljnu želju: da budemo voljeni, prihvaćeni i da nekome pripadamo. Često to tražimo od ljudi. Dobro je što to tražimo, ali to nije najsigurnije mjesto na kojem ćemo naći to što tražimo. Bog je najsigurnije >mjesto<<. Isusove riječi: Što želiš?, prizivaju nam u pamet i druge evanđeoske odlomke. Uzmimo za primjer onaj poznati susret i razgovor o žedi kraj Jakovljeva zdenca. On je tada, razgovarajući sa Samarijankom, najprije slušao ono što je ona o sebi govorila, a no nakon toga On govori o pravoj žeđi njezina srca. Govori o želji, žeđi koju može ugasiti samo izvor žive vode. Žena, dirnuta iskazanim poštovanjem i razotkrivanjem nutarnjih želja, moli i traži od Isusa tu živu vodu kako ni više ne bi morala željeti. Do ovoga susreta njezine su želje, žudnje bile pogubne za nju samu. Proizlazile su iz osjećaja nedostatka, pogrešno shvaćenih potreba koje su je gurale u ruke muškaraca koji su je, nakon iskorištavanja, odbacivali. Jedino je Isus bio u stanju razotkriti pred njom najdublje čežnje njezine 20 duše koje vode u Život Vječni. Neizmjerno je važna želja koju Bog ima naspram čovjeka. Čuli i smo je u Dvorani Posljednje večere kada je Isus rekao Svojim učenicima: Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama, ustanovivši Euharistiju. Također smo čuli s je križa Isusovo: Žedan sam, neposredno prije Njegove smrti koja je žrtva pomirnica. Obadvije ove želje stapaju se u cjelinu koja je želja Sina Božjega da položi Svoj život za otkupljenje i spasenje čovjeka. Isusovu riječ: Žedan sam, i ono što On želi, čula je u svome srcu još jedna žena naša suvremenica Majka Terezija iz Kalkute. Isusovo: Žedan sam, gurnulo ju prema gubavcima, dakle bolesnicima, patnicima, marginaliziranima, odbačenima. Kao što vidimo, odgovor na Isusovo pitanje: Što želiš?, dopušta nam da stanemo ispred Njega i samih sebe u istini koja unosi u čovjekovu nutrinu onaj predivni prvotni poredak Božje namisli. Ujedno, kad čujemo Isusovo: Žedan O sam, produbljuje se čovjekov odnos s Bogom, a preko njega se rađaju u čovjeku želje koje služe njegovu duhovnom, emocionalnom, društvenom, intelektualnom razvoju te pobuđuju osjetljivost za potrebe drugih (napose povrijeđenih i odbačenih). Sad iskreno što će Isus čuti od Tebe kad Mu odgovoriš na pitanje: Što želiš? Oko koga se Tvoje želje vrte: Boga, Tebe, drugih? Na što se odnose? Na duhovnu, tjelesnu, intelektualnu, emocionalnu, društvenu sferu? Sagledavaš li koja od tih želja te izgrađuje kao čovjeka prema Božjem naumu? Potiče li Te Isusova želja na služenje posebno odbačenima, marginaliziranima, povrijeđenima koji se ne znaju braniti ni zauzeti za svoje dostojanstvo i vrijednost? M. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
