Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Došašće
Čitanja: Suci 13, 2-7. 24-25a; Ps 70, 3-4. 5-6ab. 16-17; Lk 1, 5-25.
Evanđelje dana (Lk 1, 5-25)
„Anđeo Gabriel navješćuje rođenje Ivana Krstitelja.“
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«
Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude.«
Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: »Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.«
Razmišljanje
Sveti Luka opisuje događaje vezane uz Ivanovo rođenje, smještajući ih u konkretni povijesni trenutak. Čuli smo radosnu vijest koju Bog najavljuje Zahariji da je Bog uslišao njegove molitve, da će mu se roditi sin Ivan koji će imati zadatak pripremati srca ljudi za Gospodinov dolazak. Ivanovim rođenjem Bog ispunjava ono što je proročanstvo navijestilo. Proroci su najavili Mesijin dolazak, a pred Njim će ići onaj koji će mu u Ilijinu duhu pripraviti put do ljudskih srdaca. Budući da Zaharija nije u stanju do kraja povjerovati anđelovim riječima, oduzet mu je govor sve dok se dijete ne rodi. To je bio znak da je Bog na djelu. Bog u Svom djelovanju nije ničim ograničen; mi smo ti koji se, na svom životnom putu trebamo učiti kako u pouzdanju otkrivati tu Božju prisutnost u svakodnevici, i svojim životom zahvaljivati za tako veliku milost koja nam stoji na raspolaganju. Je li to iskustvo koje sve više postaje moja stvarnost, iskustvo koje ima mjesta u mom svakodnevnom životu? Je li vjera moj vodič? H. C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)